Nisam se prao od prošle godine

Evo me nakon dugo vremena.Opet sam tu i sada serem govna.Pozdrav!

zadnja dva dana samo sjedim za kompom i gledam ovaj klip. evo zašto:

Jučer su,kao što,znate u Boogaloo-u povodom tridesete objetnice postojanja zasvirali U.K. Subsi.Ali nisu oni bili jedini stariji band nego su tu bili i legendarni Vibrators-i.Kao predgrupe nastupali su redom:Bakterije(čakovec;a ne varaždin kak piše na plakatima),No More Idols(zagrebački punkeri) te još jedni zagrepčani Eksodus.

Po mojem mišljenju Vibratorsi su odradili svoj posao najbolje(naravno nećemo izostavit i No More Idolse,koji su podigli atmosferu).Najbolja stvar na koncertu?SVE!!!

Ovdje završava dokumentarni dio posta,a počinje moja priča.

Bakterije-malo ljudi,troje u pogu(hill,ja i neki stariji lik).Iako su svirali odlično nažalost uz premalo ljudi htjet će zaboravit koncert.Pozitivna strana:ubrali su par novih fanova.

No More Idols-puno više ljudi nego na Bakterijama,pa prema tome i bolja atmosfera i još bolji pogo.Hill je dobil pivu.

Eksodus-Ne znam jer sam se pokupil do majci i tih pizdarija,te upoznao pjevača Bakterija.

The Vibrators-brijem najbolja atmosfera.Pogo je bil dobar,a prvi red prejeben.

U.K. Subs-bil sam i u prvom redu i u pogu,al mi ni na jednom mjestu nije bilo dobro.Dobra svirka,ali uz sigurno nižu atmosferu neg na Vibratorsima.

Još neke sitnice:

Imam autogram od Pete-a iz Vibratorsa (bas) i Charlie-a iz U.K. Subsa. + upozno se s njima



Upozno pjevača Bakterija.
Pobro u desnu nogu martom tak da ne znam kak bum sviral.






Veliki pozdrav svima koji su bili!
Oi!

Samo 4 milijuna imaju sreću da žive u BiH,ostali nemaju tu sreću...ali imaju sve ostalo...

Ucitelj - Prdne i kaže pardon.
Cinik - Prdne i gleda pravo u oci.
Kavalir - Pusta damu da prdne prva.
Pobožan - Prdne i kaže "Božja volja"
Bezobrazan - Prdi iz vlastitog zadovoljstva.
Osjecajan - Prdne i kaže "AH!"
Veseljak - Prdne i kaže "Tko prdi, zlo ne misli."
Idealist - Prdne iz uvjerenja, a ne iz guze.
Sentimentalan - Prdne i misli kako bi bilo da nije prdnuo.
Šeprtlja - Prducka cijeli dan i nikako da prdne.
Naivcina - Prdne i misli da je ucinio veliko djelo.
Nestrpljiv - Jedva ceka da prdne.
Dobro odgojen - Prije nego sto prdne moli za dozvolu.
Goropadan - Prdne da se prozori stresu.
Realist - Smatra prdac za prirodnu stvar.
Egoist - Prdne samo za sebe.
Sramežljivac - Prdne i pocrveni pa se objesi.
Muzikalan - Prdne i ustanovi u kojem je molu ili duru.
Gurman - Prdne preko govna da bolje smrdi.
Podmukao - Prdne da nitko ne u oci.
Dvolican - Prdne i pita tko je prdnuo.
Diskretan - Prdne i kaže: "Neka to ostane medu nama"
Neoprezan - Prdne i usere se u gace.
Plegematican - Svejedno mu je da li prdne ili ne.
Kolegijalan - Daje priliku da i drugi prde.
Škrtac - Prdi samo u zatvorenoj sobi.
Pesimist - Još nije ni prdnuo a vec misli da se usrao.
Penzioner - Kaže da se bolje prdilo za vrijeme Jugoslavije.

Evo mene nakon dugog vremena.Valjda nikog ne zanima zakaj pa...Evo lyricsi jedne bolesne pjesme,samo za vas,
DRAGA PUBLIKO.




Your butt is wide, well mine is too
Just watch your mouth or I'll sit on you
The word is out, better treat me right
'Cause I'm the king of cellulite
Ham on, ham on, ham on whole wheat, all right

My zippers bust, my buckles break
I'm too much man for you to take
The pavement cracks when I fall down
I've got more chins than chinatown

Well, I've never used a phone booth
And I've never seen my toes
When I'm goin' to the movies
I take up seven rows

Because I'm fat, I'm fat, come on <-- this is supposed to be "sha mone"
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, you know it
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, come on you know
(fat, fat, really really fat)
Don'tcha call me pudgy, portly or stout
Just now tell me once again who’s fat

When I walk out to get my mail
It measures on the Richter scale
Down at the beach I'm a lucky man
I'm the only one who gets a tan
If I have one more pie ala mode
I'm gonna need my own ZIP code

When you're only having seconds
I'm having twenty-thirds
When I go to get my shoes shined
I gotta take their word

Because I'm fat, I'm fat, sha mone
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, you know it
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, you know it you know
(fat, fat, really really fat)
And my shadow weighs forty-two pounds
Lemme tell you once again who's fat

If you see me comin' your way
Better give me plenty space
If I tell you that I'm hungry
Then won't you feed my face

Because I'm fat, I'm fat, come on
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, you know it
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, you know it, you know
(fat, fat, really really fat)
Woo woo woo
(when I sit around the house
I really sit around the house)

You know I'm fat, I'm fat, come on
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, you know it, you know it
(fat, fat, really really fat)
You know, you know, you know, come on
(fat, fat, really really fat)
And you know all by myself I’m a crowd
Lemme tell you once again

You know I'm huge, I'm fat, you know it
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, you know, hoo
(fat, fat, really really fat)
You know I'm fat, I'm fat, you know it, you know
(fat, fat, really really fat)
And the whole world knows I'm fat and I'm proud
Just tell me once again who’s fat

Da bismo otkrili stvarnu pozadinu grupe moramo se vratiti u daleku 1983/84 i O.Š. Ada Prica u Stenjevcu- Zagreb, odnosno u njihov tamburaški orkestar gdje su Zok i Tedi imali prvi susret sa instrumentom srodnim obožavanoj gitari. Nekoliko stotina metara dalje u O.Š. Edvard Kardelj je išao mali rukometni Mozart teške kategorije zvani Suba, imao je devedesetak kila i tešku ruku, što će se pokazati presudnim za njegov kasniji glazbeni angažman (osim što je spavao u istoj sobi sa Zokom). Istovremeno, u Tuzli je živio dječak crne kovrčave kose i prilično problematičnog ponašanja, koji je savršeno govorio njemački zahvaljujući činjenici da se rodio u Njemačkoj. No, trebale su pune tri godine da bi se ova legendarna četvorka sastala i započela put popločen pivskim čepovima i zaliven bujicom hladnog napitka sa 3-5% alkohola. Iskreno govoreći, bili su tu u kombinaciji još dva frenda, ali su otpali zbog razloga koje sad nećemo navoditi. Nu, četvorka je imala bend i prije instrumenata i prije nego što su pijevac (Mile) i bubnjar (Suba) uopće imali iskustva sa svojim budućim ulogama u bendu.

Velika je šteta što nisu sačuvane kazete sa prvim snimcima obrada Ramonesa (7-11, R'N'R Highschool itd.) jer bi to bio ultimativni dokaz svim zlobnicima kako taj bend nije imao nikakvu perspektivu. U to doba (1987.) se Hladnom Pivu pridružio Stipe (danas ex Falschspieler) koji je svirao drugu gitaru. Tako je ova petorka nastavila sa bjesomučnim uvježbavanjem svega što im je bilo dobro (RAMONES, SEX PISTOLS, DEAD KENNEDYS, MOTORHEAD, AC/DC, JUDAS PRIEST, ZABRANJENO PUŠENJE, EL. ORGAZAM. STONES, BEATLES, AZRA, itd. itd.) dokazujući da i najbolja pjesma može zvučati grozno ako dodje u prave ruke. Ipak, kako svaki trud donese plodove, uz sastanke u parkiću i opijanje, bend je uspio složiti repertoar i 21. 05.1988. održao svoj prvi i legendarni koncert u sklopu izviđačkog natjecanja u malom zagorskom mjestu Kumrovec.Već na tom koncertu je izbila tuča i nered, tako da je to utemeljilo zvuk grupe i dalo dodatni poticaj daljnjem radu. 1988. godina je obilježena i neuspjelim koncertom na Jarunu koji nije odsviran jer bubnjar benda koji je svirao prije nas nije htio dati bubanj, tako da smo u pola noći utovarili kopiju Marshalla u tramvaj i krenuli put Gajnica (šteta što tramvaj nije vozio do Gajnica).

Odsvirali smo i tri koncerta u tri dana u Društvenom domu tvornice RIS pred našim mnogobrojnim djevojkama, prijateljima i rodbinom, te lokalnim alkosima. Oduševili smo i susjede okolnih zgrada općine Susedgrad, te izviđače na koncertu u omladinskom naselju Sedam sekretara SKOj-a u sklopu akcije Putevima borbe zagrebačkih ilegalaca, gdje smo Mile, Tedy i ja, uz jos dva kompića osvojili 2. mjesto na tom orjentacijskom natjecanju. 1989. je bila prijelomna jer Stipe odlazi iz benda, a nas četvorica snimamo prvi demo sa šest pjesama (Fur immer punk, Bonzo, Savršeni marginalci, Niemals, Buntovnik i čelične zavjese) početkom rujna u četverokanalnom studiju kod Joze na Trešnjevci. Tjedan dana nakon toga Mile i ja odlazimo u vojsku, a Tedi ostaje civil još tri mjeseca. Po povratku iz vojske 1990. počinjemo sa učestalim probama što rezultira pjesmama Princeza, Heroin, Dobro veče, Trening za umiranje, Buba švabe, Zakaj se tak' oblačiš, Pjevajte nešto ljubavno. Iste pjesme uz prerađene Marginalce snimamo kod Denisa u Sopotu (kasnije poznatijeg kao Denyken) što sve skupa 1991. izlazi na kazeti u produkciji nezavisne kuće Megatherium rec.

Našli su se tu i neki snimci iz skloništa i sa prvog dema pa je sve zajedno rezultiralo jednim raritetnim izdanjem koje danas ima visoku vrijednost. Uslijedili su koncerti u KSET-u i Video-teatru, gdje smo bili iznenadjeni prijemom publike. Poslije jedne svirke u KSET-u prišla su nam dva video manijaka iz Dugava (kvart u Zagrebu) ponudivši nam snimanje video-spota za pjesmu po našem izboru. Mi smo se odlučili za Buba švabe, snimivši spot kod Mileta u kući za 200 DEM . Premijera spota je bila Na Hit-depou u travnju 1992 i to nam je otvorilo put ka širem medijskom proboju. Te godine su nas na jednom koncertu zapazili A.Dragaš i T.Šunjić i ponudili nam snimanje ploče za njihovu etiketu T.R.I.P. records. U to doba su bili u pregovorima sa Croatia Records kao distributerom i proizvođačem. Prvi rezultat toga je kompilacija T.R.I.P. zone, gdje smo se pojavili sa dvije pjesme. Nedugo zatim dobivamo ponude za koncerte u Sloveniji i to kao predgrupa KUD IDIJOTIMA u Ljubljani(17.12.), te na festivalu u Tivoliju na kojem smo svirali sa Dr. Neletom Karajlićem i njegovom frakcijom Zabranjenog pušenja. U međuvremenu, dobivši garancije kako nam se nitko neće uplitati u zvuk i tekstove, ulazimo u studio BEST MUSIC u Vrbiku u Zagrebu i tamo snimamo tokom mjeseca studenog naš prvi album imenom Džinovski.

Zbog raznoraznih peripetija, ploča je ugledala svjetlo dana početkom trećeg mjeseca 1993. godine i napravila je svojevrstan bum u medijima. Zaredalo je desetak koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji na kojima smo bili izvrsno prihvaćeni. Činilo se da je bend konačno krenuo svojim putem. No, nije sve bilo tako sjajno kako je izgledalo. Zbog raznoraznih razloga i neslaganja u lipnju iste godine Tedy odlazi iz benda, a zamjenjuje ga Hadžo iz kultne grind-core grupe PATARENI. Tada smo stvarno počeli ozbiljnije raditi i puno češće imati probe, jer se Hadžo fenomenalno uklopio u bend. Dok smo pripremali pjesme za naš drugi album, odsvirali smo nekih četdresetak koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji, te jedan u Austriji u Bregenzu. Usput smo dobili i diskografsku nagradu PORIN za najbolji alternativni rock-album. Kristalna dvorana nam nije bila po volji, tako da tu nagradu ne bih ubrojio u nama najznačajnije događaje u našoj karijeri. No, definitivno najdraži koncert u karijeri smo imali 11. listopada 1994. u maloj dvorani Doma sportova ispred RAMONESA. Imali smo tremu i odsvirali vjerojatno svoj najbrži koncert ikada, ali vrijedilo je.

1995. u veljači ulazimo u studio snimiti album G.A.D.. Opet za T.R.I.P./ Craotia rec. Album se u prodaji pojavljuje u svibnju iste godine i donosi nam mnoštvo koncerata, tako da 19.01.1996. idemo i u Skopje. U to doba već polako pripremamo nove pjesme, ali i vodimo razgovore sa par nezavisnih kuća glede našeg slijedećeg nosača zvuka. Naš izbor pada na Jabukaton i u ožujku 1997. odlazimo u Ljubljanu snimiti treći album Desetka . Izvrstan producent (J.Križaj) i studio urodili su najbolje snimljenim albumom Hladnog piva na kojem smo izliječili sve frustracije uzrokovane eventualnim nezadovoljstvom na prethodne dvije ploče. Album izlazi početkom lipnja, a u slijedeću godinu i pol sviramo gdje god ima struje. Posebno su nam dragi koncerti ispred NOFX i THERAPY, te mini turneja po Njemačkoj u travnju 1998. U rujnu po prvi put sviramo u BIH, i to u Sarajevu kao gosti Zabranjenom pušenju. Krajem 1998. odsviravši posljednji koncert u Celju 12.12.1998. rastajemo se sa Hadžom. Pred Božić na probu nam, na preporuku Cindre našeg webmastera (ex ABZŽ-NORMALAN), dolazi Šokec i shavaćamo da je kemija tu i da H.P. ima novog basistu.

1999. godina prolazi u pisanju i uvježbavanju novog materijala koji završavamo taman prije Subinog odlaska u vojsku. 10.05. Subu privremeno zamjenjuje Matko, naš prijatelj iz Makarske sa kojim sviramo neke koncerte po Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj. Od 16. do 23 kolovoza snimamo Pobjedu, po našem mišljenju, do sada najbolji dugosvirajući projekt. Ponukani iskustvom iz ranije faze diskografskog neiskustva, ovaj put odlučujemo sami kontrolirati cijelu stvar, pa Pobjeda izlazi pod okriljem naše nezavisne etikete GAJBA RECORDS u koprodukciji sa distribucijskom i izdavačkom kućom DANCING BEAR.

Značajno je spomenuti da nam se ovdje pridružuju i Stipe, naš prijatelj iz Makarske, svirajući trubu, te Milko klavijaturist (ili Milko pozadinac kako bi Bare rekao), stari gajnički freak odgojen na svim mogućim rock stilovima. Stipe se od tada pridružuje HP-u i na koncertima. Prvi singl i video spot sa ŤPobjedeť je Politika eskapistički kabaretski country-boogie o bijegu pred političkim bombama u toplo ljubavno gnijezdo. Ta pjesma izlazi uoči siječanjskih izbora 2000. i završava na prvim mjestima top-lista u Hrvatskoj .mislimo da smo sa ovim albumom i pričom oko njega lagano izašli iz klasičnog sirovog punk zvuka undergrounda i uputili se smjerom koketiranja sa svim mogućim glazbenim pravcima. Naravno, vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Hladno pivo je prije svega koncertni bend i u našim glavama razigrala se ideja o prvom live- albumu. Te, 2000. godine odsvirali smo turneju od oko 60-ak koncerata, dobili dva Porina (video spot i alternativni album) i umorni od tolikog puta odlučili stati na loptu, svakodnevni poslovi oduzimali su nam energiju i inspiracija je patila, tako da smo dogovorili da ćemo uzeti malu pauzu dok nam se ne poslože kockice. Došli smo do zida na kojem je pisalo ŤKUDA DALJE ?ť. Rupa u zidu se pojavila u obliku live albuma ŤIstočno od Gajnicať snimljenog 19. i 20. 10. 2000. g. u zagrebačkom klubu ŤTvornicať. Album izlazi početkom prosinca iste godine. Većina pjesama zvuči sirovo i zaključuje fazu benda do tih dana, u par pjesama smo pozvali Jakšu Kriletića iz tada još postojećih ŤJinxať da svojim saxofonom podeblja Stipine trube i doda drugačiji štih zvuku.
2001. neki članovi lagano prelaze tridesetu i Hladno pivo opet dolazi pred zid. Mile snima solo album ŤU dva okať sa bendom Putnici od svojih pjesama koje HP-u nisu legle (stajale bi HP ko piletu sise kako Mile lijepo reče jednom). I tada kreću glasine da se Hladno pivo raspalo ili da je promijenilo pjevača ili da Mile ima novi bend. Činjenica je da smo mi tada lijepo šljakali svaki svoje poslove, tu i tamo tulumarili tu i tamo imali probe i živjeli manje od glazbe, a više od svojih svakodnevnih poslova. Mile je odsvirao par svirki sa Putnicima, promovirao album koji je snimio, bili smo mu i gosti na zagrebačkoj promociji. Za to vrijeme na probama HP-a se polako naziru obrisi novog albuma. U travnju 2002. g. potpomognuti Ožujskim pivom snimamo ŤHimnuť posvećenu nastupu naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Japanu. 26.11.2002. na svjetski Dan nenasilja nad ženama u suradnji sa ženskom udrugom B.a.B.e. promoviramo video spot za pjesmu ŤŠamarť posvećenu borbi protiv nasilja nad ženama. Pjesmu je producirao naš stari prijatelj Denyken i dogovorili smo se da preuzme brigu i oko albuma. Denyken nam je na probama u fazi završavanja novih pjesama otvorio vidike i polako nas navodio na profesionalno bavljenje glazbom. Album ŤŠamarť je sniman u Miletovoj kući od veljače do travnja 2003. g. Na ovom smo albumu pokušali nastaviti tamo gdje je ŤPobjedať završila, usaditi pjesmama dozu kabaretskog nastupa, trudeći se da muzika vjerno oslikava tekstove. Konačno, 07.06. 2003. izlazi dugoočekivani šesti album HP-a ŤŠamarť. Prve euforične reakcije su bile za nas iznenađujuće, pjesma ŤZimmer freiť se vrtila non-stop, duet sa Edom Maajkom u ŤTeško je ful biti kulť takodjer, sviramo sve više, od Austrije i Njemačke preko Slovenije do BiH i SiCg. 10.12.2003. na Dan ljudskih prava dobijamo nagradu HHO-a ŤJoško Kulušićť za promicanje ljudskih prava na području medija. Miletu je sve teže otići i u kino, ljudi ga zaskaču na svakom uglu. U ožujku 2004. na dodjeli Porina dobijamo četiri staklena kipića (video spot, vokalna suradnja, najbolja izvedba grupe s vokalom i rock album). Sve to skupa smo proslavili na našem velikom koncertu 20.04.2004. u 20h i 04 min. u zagrebačkom Domu sportova. Taj koncert je definitivno potvrdio da se toliki rad isplatio. Uz Edu Maajku, Zadrugu, KUD Idijote, Superhikse, Ibricu Jusića sa Arčijem, opernim pjevačem Tomislavom Bekićem, Nikom i Bruceom iz Pure Stems Packa kao gostima dostojanstveno smo ušli u rock'n'roll punoljetnost. Hladno pivo, dragi moji, svira i dalje, trudimo se biti svoji i djelovati iz sebe očekujući naš prvi DVD .

Kiše padaju, evo već stoti dan
Smišljam oblake kako da oteram
Prizivam vračeve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
Samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem,
Na ivici sam snage
Hvala na višku inspricaije
U mom gradu je glupo voziti skejt
Ja sam farička greška generacije
Dovoljno pametan, šteta previše slep
"Moji su drugovi biseri rasuti"
zauvek...
Sanjam talase obalskih mirisa
i parče neba gde gde je mesec uvek pun
mesto na kome više neću biti usamljen
Nikad niko neće moći da oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokuša da me probudi
Da dirne prljavom rukom
u jedino što je ostalo
Pucaću u grudi

Robert Knjaz rođen je u malom mjestu na Sutli.Osim zgode sa svinjskom glavom,malo je toga iz njegova djetinjstva vrijedno spomena.Nevaljao i lijeni đak,ničim nije odavao da će jednog dana postati kapitalan mladić,pristale građe oi muževnih brkova.No,život piše basne,sentimentalne zgode i druga štiva,pa tako i ovu o Robertu Knjazu.
U srednjoj školi zbog svoje je zaluđenosti kriketom dobio nadimak Dugi.Nestalan i živahan,niti jedan mu mladalački hir nije potrajao dugo-kriket je zamijenilo ludiranje na motokotaču,zatim lambada,jotovanje,kamasutra,pirotehnika,kamatarenje,prformans,ikebana i drugo.Mir i spokoj našao je tek uz Rakiju,za koju veli da mu je nebrojeno putasuzila horizonte i izmamila goropadnu ćud.
Knjaz je stajao na rubu ponora,kad je dobio pismo u kojem se od njega traži da ga prpiše sedam puta i pošalje na sedam adresa te da će mu se trećeg dana,između 16 i 17 sati,dogoditi velika sreća.Robert je zahtjev ispunio i trećeg dana,u16:42,dobio poziv s jednog prestižnog televizora.Ponuđen mu je menadžerski ugovor i doživotna pretplata na "Auto-plin".
Danas je osrednji televizorski autor,piše stihovei humoreske koje redovito čita u lokalu "Zanimljiv pejsaž",u koju zalaze podvornici i bohemi.Osim na televizoru,rado boravi na stadionu gdje razmišlja o prlaznosti,a rijetko se može vidjeti i u botaničkom vrtu gdje radoznalo promatra prirodu.

KAŽU DA SVATKO IMA DVOJNIKA U SVIJETU

Dnevnik jedne vozacice

Hurraaaa, dobila sam vozacku dozvolu! Napokon mogu voziti svoj auto, bez da mi instruktor stalno ponavlja:
"Pazi! Krivi smjer. Pazi pjesak!"... i slicno. Uopce ne razumijem kako sam ga podnosila dvije godine.

8. ozujka
Auto-skola je priredila zabavu jer sam zavrsila. Instruktori su bili ganuti. Jedan je rekao da ce platiti misu zame. Cini mi se da je jedan od njih imao suze u ocima te je rekao da ce mi nazdraviti. Jako ljubazno, ali mislim da moja vozacka nije toliko bitna za takvo pretjerivanje.

12. ozujka
Kupila sam auto! Nalalost sam ga morala ostaviti u salonu da mi zamijene zadnji blatobran jer sam ubacila u rikverc umjesto u prvu. Nemam prakse. Vozim tek tjedan dana.

14. ozujka
I konacno moj auto. Bila sam tako zadovoljna da sam odlucila ici malo voziti. Vjerojatno su i drugi imali istu ideju jer je iza mene bilo puno automobila. Trubili su ko ludi. Vjerojatno je bila svadba pa sam im se pridruzila i smanjila brzinu sa 15 na 10 km/h. Vjerojatno im je odgovaralo jer su poceli jos vise trubiti.

22. ozujka
Moji susjedi su super. Napravili su natpis "PAZI MANEVAR". Dali su mi najvece parkirno mjesto te su zabranili djeci da se igraju dok ja manevriram. Mislim da zato da mi ne bi smetali. Kako su dobri ljudi.

30. ozujka
Drugi vozaci stalno trube i pokazuju nekakve znakove. Mislim da je ljubazno, ali je opasno. Neki tip mi je nesto govorio ali ga nisam razumjela, jer nisam nasla gumb za otvaranje prozora. Umalo sam pogodila pjesaka. Dobro je da sam vozila svojom putujucom brzinom 15 km/h.

10. travnja
Malo su cudni ti vozaci. Ne samo da stalno masu, nego stalno i vicu. Ne znam sto hoce jer jos uvijek nisam nasla gumb za otvaranje prozora. Mozda mi zele dati kakve informacije. Mislim da je tako jer sam cula jednog kad je reko: "Idi kuci, idi!". Nevjerojatno je kako je znao da idem kuci. Kad nadjem gumb za otvaranje prozora, bit ce mi malo jasnije sto mi pokusavaju reci.

19. travnja
Grad je slabo osvijetljen. Danas sam prvi put isla van nocu te sam stalno morala imati upaljena duga svjetla da bi nesto vidjela. Izgleda da su se i ostali vozaci, koji su vozili nasuprot slagali sa mnom jer su i oni palili duga svjetla. Jedino sto ne razumijem je zasto su trubili. Molda za ustrsaiti psa ili macku... Ma, cudaci.

26. travnja
Danas sam imala prometnu nesrecu. Usla sam na rolotor (kruzni tok) (na Slo se kaze RONDO sto je ona pisala kao roTUndo opp. ) te kako je bilo puno automobila (ne da pretjerujem, bilo ih je najmanje 4), nisam mogla izaci. Kruzila sam i trazila mogucnost za izlaz. Od kruzenja mi se zavrtilo u glavi te sam udarila u spomenik na sredini rolotora. Morali bi ograniciti voznju u rolotoru na 1 auto.

3. svibnja
Nesreca me drzi i drzi. Isla sam po auto u garazu, i kad sam izlazila na cestu fulala sam pedalu te pritisnula gas umjesto kocnice. Udarila sam auto koji je prolazio te mu razbila cijelu desnu stranu. Cista slucajnost je bila da je to bio moj instruktor volnje. Dobar covjek, nema sta. Ja sam ustrajala na tom da sam ja kriva, ali on je konstantno ponavljao: "Oprosti mi Boze, molim te! Oprosti mi Boze, molim te!"

Prije par dana sam se i ja učlanio u anti emo ligu.
Ne znam kaj da napišem.lol